Životopis

Zagreb, 29. listopada 1923. – Zagreb, 25. ožujka 1992.

Boris Dogan rođen je 29. listopada 1923. u Zagrebu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu i građansku školu, no 1940. godine prekida školovanje zbog teškoga materijalnog stanja obitelji. Priključuje se partizanskom pokretu 1943. i u partizanima počinje ozbiljnije crtati. Školovanje nastavlja 1945. u Partizanskoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1946. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (prof. D. Beraković, M. Detoni, K. Hegedušić, i A. Mezdjić), gdje diplomira 1950. godine. Za vrijeme studija izlagao je na Izložbi radova studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1948., 1949.) i na Saveznoj izložbi studenata likovnih akademija u Beogradu (1948.). U razdoblju 1950. – 1952. godine pohađa Specijalku profesora Ljube Babića. U razdoblju 1952. – 1960. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića, važnog i poticajnog mjesta za afirmaciju Doganove slikarske osobnosti. Od osnutka 1957. član je umjetničke grupe Mart, s kojom iste godine počinje zajednički izlagati. Studijski je boravio u više europskih zemalja i SAD-u. U razdoblju 1974. – 1978. godine obnašao je dužnost potpredsjednika Skupštine grada Zagreba zaduženog za kulturu. Izvanredni član JAZU postaje 1983., a redoviti 1988. godine.

Boris Dogan rođen je 29. listopada 1923. u Zagrebu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu i građansku školu, no 1940. godine prekida školovanje zbog teškoga materijalnog stanja obitelji. Priključuje se partizanskom pokretu 1943. i u partizanima počinje ozbiljnije crtati. Školovanje nastavlja 1945. u Partizanskoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1946. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (prof. D. Beraković, M. Detoni, K. Hegedušić, i A. Mezdjić), gdje diplomira 1950. godine. Za vrijeme studija izlagao je na Izložbi radova studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (1948., 1949.) i na Saveznoj izložbi studenata likovnih akademija u Beogradu (1948.). U razdoblju 1950. – 1952. godine pohađa Specijalku profesora Ljube Babića. U razdoblju 1952. – 1960. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića, važnog i poticajnog mjesta za afirmaciju Doganove slikarske osobnosti. Od osnutka 1957. član je umjetničke grupe Mart, s kojom iste godine počinje zajednički izlagati. Studijski je boravio u više europskih zemalja i SAD-u. U razdoblju 1974. – 1978. godine obnašao je dužnost potpredsjednika Skupštine grada Zagreba zaduženog za kulturu. Izvanredni član JAZU postaje 1983., a redoviti 1988. godine.

Doganov slikarski izraz u razdoblju 50-ih i 60-ih godina posvećen je poetičnim i nadrealnim krajolicima i portretima, a u kasnijem periodu, 70-ih i 80-ih godina, približio se apstraktnijem izrazu i tašizmu. Bavio se scenografijom, grafikom, grafičkim oblikovanjem (oprema knjiga, plakati, ilustracije), keramikom i tapiserijom. Prvu samostalnu izložbu održao je 1959. u Umjetničkom paviljonu u Sarajevu i iste godine u Salonu ULUS-a u Beogradu. Od tada do 1990. održao je tridesetak samostalnih izložaba, među kojima su izložbe u Gradskoj loži, Zadar (1961.), u Malom salonu, Rijeka, i Galeriji umjetnina Split (1963.), u Kabinetu grafike JAZU, Zagreb (1964.), u Izložbenom salonu, Čakovec (1966.), u Malom salonu, Rijeka (1967.), u Galeriji Centra za kulturu Sombor i Galeriji Kulturnog centra Beograd (1969.), u Galeriji umjetnosti – Likovnom salonu JNA, Vinkovci (1970.), u Umetnostnoj galeriji, Maribor (1981.), u Umjetničkoj galeriji, Dubrovnik (1982.), u Galeriji Forum, Zagreb (1985.), u Galeriji Galženica, Velika Gorica (1989.), u Galeriji Sebastian, Varaždin (1990.), i drugdje. Velika autorova monografska izložba održana je 1980./81. godine u Modernoj galeriji u Zagrebu i obuhvatila je umjetnikovo slikarstvo 1948. – 1980. godine. Izlagao je na brojnim važnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu – na izložbama Majstorske radionice slikara Krste Hegedušića (1954., 1955., 1956., 1957., 1958., 1961., 1964., 1965., 1966., 1968.); na izložbama u selekcijama kao što su Suvremeno hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, Erlangen (1957.), Suvremena jugoslavenska umjetnost – mlađa generacija, Bratislava, Prag, Brno, Beograd (1958.), Jugoslavenska umjetnost danas, Pariz (1959.), Suvremeno jugoslavensko slikarstvo, grafika i kiparstvo, Linz, Graz, Beč (1962.), Izložba jugoslavenskog slikarstva, Bagdad (1962.), Suvremena hrvatska umjetnost – poslijeratni period, Beograd, Sarajevo, Dubrovnik, Ljubljana, Zagreb (1967.), Hrvatsko slikarstvo, kiparstvo i grafika, Prag (1970.), IV. aleksandrijski bijenale, Aleksandrija (1961./62.); Izložba jugoslavenskog plakata, Moskva (1965.), Plavi salon, Zadar (1962., 1966., 1968., 1996.), Bijenale primijenjene grafike, Brno (1966.), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, Zagreb (1972.), Zagrebački salon (1965., 1966., 1969., 1971., 1974., 1975., 1981., 1987.); sudjelovao je na 9. (1976.) i 10. (1978.) zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike te je redovito izlagao na izložbama ULUH-a i grupe MART i na brojnim drugim izložbama.

Dobitnik je više nagrada za likovno stvaralaštvo, među kojima su: II. nagrada na izložbi Gozd in les v likovni umetnosti, Slovenj Gradec (1962.), I. nagrada Plavog salona, Zadar (1966.), I. nagrada na Sajmu knjige, za likovnu opremu knjige, Beograd (1968.), Otkupna nagrada na XI. Likovnoj jeseni, Sombor (1971.), Nagrada Zlatno pero Beograda za ilustraciju, Beograd (1973.), Nagrada Grigor Vitez za ilustraciju, Zagreb (1974.), Statua Mlado pokolenje za ilustraciju, Beograd (1976.), Grand Prix Dubrovačkoga salonaNikola Božidarević“, Dubrovnik (1981.), Nagrada grada Zagreba za monografsku izložbu u Modernoj galeriji 1980./81. u Zagrebu (1982.).

O Doganovu umjetničkom stvaralaštvu napisane su brojne kritike i osvrti te je izdana monografija autorice Mladenke Šolman Boris Dogan (Spektar, Zagreb, 1985.)

Preminuo je u Zagrebu 25. ožujka 1992.